Crkvena opština u Cirihu eparhija Austrijsko-Švajcarska
Svetotrojični hram
Svetouspenski hram

Žitija Svetih iz Žičkog prologa

Petak, 26.04. (13.04. po Starom kal.)

Veliki petak

Veliki petak

Nakon što ga je Juda izdao i što su ga tokom noći uhvatili, jevrejski prvosveštenici i narodne starešine predadoše Isusa Pontiju Pilatu, koji opra ruke i, dok je svetina vikala: „Raspni ga, raspni“ (Jn. 19, 6), dade da ga išibaju i razapnu. Onda mu obukoše purpurni ogrtač, staviše na glavu trnov venac i popljuvaše. Izneo je svoj krst na Golgotu, gde su ga na njega razapeli, zajedno sa dva razbojnika. „A stajahu kod Isusova krsta mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina“ (Jn. 19, 25), a od učenika samo Jovan Bogoslov. U 3 sata popodne Isus ispusti duh svoj, a Sunce se pomrači, zemlja zatrese i hramovna zavesa iscepa. Telo mu uze Josif iz Arimateje i položi u grob.

Sv. muč. Kriskent

Iz grada Mira Likijskog. Građanin česan i slavan. Javno ispovedio svoju veru u Hrista i narugao se mrtvim idolima. Zbog toga bi od neznabožaca ognjem umoren.

Sv. muč. Tomaida

Rođena u Aleksandriji od česnih roditelja; naučena blagočešću od malena i u petnaestoj godini svojoj venčana s mužem česnim. No svekar njen bi skveran starac, i u odsustvu svoga sina napade na snahu svoju i htede je obeščastiti. Ustraši se Tomaida i u strahu opominjaše svekra na zakon Božji, i izmicaše iz ruku njegovih. Posle duge borbe svekar izvadi nož i zakla snahu, pa je raseče na dve polovine. U tom času postigne ga kazna Božja: na mah oslepi i ne mogadne naći vrata da izađe, nego tu u odaji bude zatečen i predat sudu, koji ga osudi na smrt. Tako Tomaida postrada za zapovest Božju o supružanskoj vernosti i o čistoti. Dešavalo se po tom, da su mnogi budući mučeni bludnom strašću, uzdizali molitve sv. Tomaidi i dobijali od nje krepku pomoć. Veliki podvižnik Danilo preneo je njene mošti u Skit, i tamo ih položio u groblje sveštenomonaha. Postrada sv. Tomaida 476 god.

Evanđelja

Evanđelje na Veliki petak

 

Mt. 27. 1-61

(Zač. 110).

1. A kad bi jutro, učiniše vijeće svi prvosvsštenici i starješine naroda protiv Isusa da ga pogube.

2. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu, namjesniku.

(Zač. 111).

3. Tada vidjevši Juda, izdajnik njegov, da ga osudiše, raskaja se, i vrati trideset srebrnika prvosveštenicima i starješinama

4. Govoreći: Sagriješih što izdadoh krv nevinu. A oni rekoše: Šta mi marimo za to? Ti ćeš vidjeti.

5. I bacivši srebrnike u hramu, iziđe, i otide te se objesi.

6. A prvosveštenici, uzevši srebrnike, rekoše: Ne valja ih metnuti u hramovnu riznicu, jer su cijena za krv.

7. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje strancima.

8. Zato se ta njiva i prozva Krvna njiva do danas.

9. Tada se ispuni što je kazano preko proroka Jeremije koji govori: I uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga, koga su cijenili sinovi Izrailjevi;

10. I dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.

11. A Isus stade pred namjesnikom, i zapita ga namjesnik govoreći: Jesi li ti car judejski? A Isus mu reče: Ti kažeš.

12. I kad ga tužahu prvosveštenici i starješine, ništa ne odgovori.

13. Tada mu reče Pilat: Zar ne čuješ koliko protiv tebe svjedoče?

14. I ne odgovori mu ni na jednu riječ, tako da se namjesnik divljaše veoma.

15. A o Prazniku bijaše običaj u namjesnika da narodu pusti po jednoga sužnja koga oni hoće.

16. A tada imahu poznatoga sužnja po imenu Varavu.

17. I kada se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa nazvanoga Hrista?

18. Jer znađaše da su ga iz zavisti predali.

19. A kada sjeđaše u sudu, poruči mu žena njegova govoreći: Ne miješaj se ti ništa u sud toga pravednika, jer danas u snu mnogo postradah zbog njega.

20. A prvosveštenici i starješine nagovoriše narod da ište Varavu, a Isusa da pogube.

21. A namjesnik odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.

22. Reče im Pilat: Šta da činim sa Isusom nazvanim Hristom? Rekoše mu svi: Da se razapne!

23. Namjesnik pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: Da se razapne!

24. A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže, nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja sam nevin u krvi ovoga pravednika; vi ćete vidjeti.

25. I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na djecu našu!

26. Tada im pusti Varavu, a Isusa, šibavši, predade da se razapne.

(Zač. 112).

27. Tada vojnici namjesnikovi uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na njega svu četu vojnika.

28. I svukavši ga, obukoše mu purpurni ogrtač.

29. I opletavši vijenac od trnja, metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim, rugahu mu se govoreći: Zdravo, care judejski!

30. I pljunuvši na njega, uzeše trsku i biše ga po glavi.

31. I kad mu se narugaše, svukoše s njega ogrtač, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše da ga razapnu.

32. I izlazeći nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.

(Zač. 113).

33. I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest: Mjesto lobanje,

34. Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije.

35. A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocku.

36. I sjeđahu ondje te ga čuvahu.

37. I staviše mu iznad glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car judejski.

38. Tada raspeše s njim dva razbojnika, jednoga s desne i jednoga s lijeve strane.

39. A koji prolažahu huljahu na njega mašući glavama svojima

40. I govoreći: Ti koji hram razvaljuješ i za tri dana sagrađuješ, spasi sam sebe; ako si Sin Božiji, siđi sa krsta!

41. A tako i prvosveštenici sa književnicima, starješinama i farisejima podsmijevajući se govorahu:

42. Druge spase a sebe ne može da spase. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta, pa ćemo vjerovati u njega.

43. Uzdao se u Boga, neka ga izbavi sad, ako mu je po volji; jer govoraše: Ja sam Sin Božiji.

44. Tako isto i razbojnici raspeti s njim rugahu mu se.

45. A od šestoga časa bi tama po svoj zemlji do časa devetoga.

46. A oko devetoga časa, povika Isus iz svega glasa govoreći: Ili, Ili, lima savahtani? To jest: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

47. A neki od onih što stajahu ondje čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju.

48. I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te ga pojaše.

49. A ostali govorahu: Ostavi da vidimo hoće li doći Ilija da ga izbavi.

50. A Isus opet povika iz svega glasa, i ispusti duh.

51. I gle, zavjesa hrama razdrije se na dvoje, od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;

52. I grobovi se otvoriše, i ustadoše mnoga tijela svetih koji su pomrli;

53. I izišavši iz grobova po vaskrsenju njegovu, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

54. A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa, vidjevši da se zemlja trese i šta bi, uplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj bijaše Sin Božiji.

55. I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.

56. Među kojima bijaše Marija Magdalina i Marija, mati Jakovljeva i Josijina, i mati sinova Zevedejevih.

57. A kad bi uveče, dođe čovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takođe bio učenik Isusov.

58. Ovaj pristupivši Pilatu zamoli za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.

59. I uzevši Josif tijelo, zavi ga u platno čisto.

60. I stavi ga u svoj novi grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba, otide.

61. A ondje bješe Marija Magdalina i druga Marija, koje sjeđahu prema grobu.