Crkvena opština u Cirihu eparhija Austrijsko-Švajcarska
Svetotrojični hram
Svetouspenski hram

Žitija Svetih iz Žičkog prologa

Četvrtak, 16.04. (03.04. po Starom kal.)

Sv. Nikita Ispovednik

Sv. Nikita Ispovednik

Rođen u Vitiniji, u gradu Kesariji. Otac njegov Filaret, lišivši se svoje supruge, zamonaši se, te Nikita osta kod svoje babe, očeve majke. Pošto odraste i završi sve nauke ode u manastir Midikijski, gde ga iguman Nikifor postriže za monaha, a posle sedam godina truda i podviga rukopoloži ga patrijarh Tarasije za jeromonaha. Po smrti Nikifora i Nikitinog vernog druga Atanasija, bratstvo izabra Nikitu, i preko volje ovoga, za igumana. Beše sv. Nikita svetao primer života i podviga bratiji svojoj kroz dug niz godina. Ali kad se zacari Lav V Jermenin, posle blagočestive Irine i pravovernih careva Nikifora i Mihaila, raspali se opet ikonoborska jeres. Car zbaci patrijarha Nikifora i posla ga na zatočenje, a na njegovo mesto uzdiže nekakvoga jeretika Teodota Kasitera, čoveka nečista života. I Nikita bi zatvoren i mučen, no ne pokoleba se u Pravoslavlju. Prevođen bi iz tamnice u tamnicu, i mučen glađu i žeđu, mrazom i znojem i poruganjem. Ali on se ne dade pokolebati. Naročito mu dosađivaše neki Nikola s podsmehom i porugom. No jedne noći javi se Nikoli njegov umrli otac na snu i prekorno mu reče: „odstupi od sluge Božjega!" I od toga časa Nikola se pokaja te ne samo ne dosađivaše više svetitelju nego i druge odvraćaše da mu ne dosađuju. Kada zlom smrću pogibe Lav Jermenin, carstvo preuze pravoverni car Mihail Valvos, koji oslobodi sve pravoslavne stradalnike. Nikita se povuče u jedno usamljeno mesto blizu Carigrada, gde u molitvi i blagodarenju Bogu na svemu provede svoje poslednje dane zemnoga života. Sotvori mnoga čudesa molitvom za vreme života. A kada umre, preneše mu telo u njegov manastir. I pri tom sprovodu mnogi bolesnici dotakoše se tela njegova i biše isceljeni. Mošti mu biše položene do grobnice njegovog duhovnog oca Nikifora i druga mu Atanasija. Upokoji se ovaj veliki jerarh 824. god.

Sv. Pavle Nevoljnik

Rus po rođenju. U mladosti zarobljen od Turaka. Ne hoteći izdati veru Hristovu i poturčiti se, bi mučen i posečen u Carigradu 1683 god.

Sv. muč. Ulpijan

Mladić iz grada Tira. Mučen za Hrista od načalnika Urbana, mučitelja sv. Amfijana (2 april). Najzad zavezan u vreću, zajedno sa jednim psom i zmijom, i bačen u more. Postrada i proslavi se 306 god.

Evanđelja

Evanđelje na Veliki četvrtak

Mt. 26. 1-20
(Zač.107).
1. I kada svrši Isus sve riječi ove, reče učenicima svojima:
2. Znate da će za dva dana biti Pasha, i Sin Čovječiji biće predan da se razapne.
3. Tada se skupiše prvosveštenici i književnici i starješine naroda u dvor prvosveštenika po imenu Kajafa;
4. I savjetovaše se kako bi Isusa na prijevaru uhvatili i ubili.
5. I govorahu: Ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
(Zač. 108).
6. A kad Isus bješe u Vitaniji u kući Simona gubavoga,
7. Pristupi mu žena sa alavastrovom posudom mirisa skupocjenoga, i izli na glavu njegovu kada sjeđaše za trpezom.
8. A kad ovo vidješe učenici njegovi, negodovaše govoreći: Čemu ova šteta?
9. Jer se mogaše ovaj miris prodati skupo i dati siromasima.
10. A razumjevši Isus reče im: Što ometate ženu? Ona učini dobro djelo na meni.
11. Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.
12. A ona izlivši miris ovaj na tijelo moje, učini to za moj pogreb.
13. Zaista vam kažem: Gdje se god uspropovijeda ovo jevanđelje po svemu svijetu, kazaće se za spomen njen i ovo što ona učini.
14. Tada jedan od Dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide prvosveštenicima,
15. I reče: Šta ćete mi dati i ja ću vam ga izdati? A oni mu položiše trideset srebrnika.
16. I od tada tražaše zgodno vrijeme da ga izda.
17. A u prvi dan beskvasnih hljebova, pristupiše učenici Isusu govoreći mu: Gdje hoćeš da ti ugotovimo da jedeš Pashu?
18. A on reče: Idite u grad tome i tome, i kažite mu: Učitelj kaže: Vrijeme je moje blizu, kod tebe ću da učinim Pashu sa učenicima svojim.
19. I učenici učiniše kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše Pashu.
20. A kad bi uveče, sjede za trpezu sa Dvanaestoricom učenika.
21. I dok jeđahu reče im: Zaista vam kažem: jedan od vas izdaće me.
22. I ožalostivši se veoma, poče mu svaki od njih govoriti: Da nisam ja, Gospode?
23. A on odgovarajući reče: Koji umoči sa mnom ruku u zdjelu taj će me izdati.
24. Sin Čovječiji, dakle, ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda Sina Čovječijeg; bolje bi mu bilo da se nije rodio taj čovjek.
25. A Juda, izdajnik njegov, odgovarajući reče: Da nisam ja, Učitelju? Reče mu: Ti kaza!
26. I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
27. I uze čašu i zablagodarivši dade im govoreći: Pijte iz nje svi;
28. Jer ovo je krv moja Novoga zavjeta koja se prolijeva za mnoge radi otpuštenja grijehova.
29. Kažem vam pak da od sada neću piti ovoga roda vinogradskoga do onog dana kada ću piti s vama novoga u Carstvu Oca mojega.
30. I otpojavši hvalu, iziđoše na goru Maslinsku.
31. Tada im reče Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u Pismu stoji: Udariću pastira, i ovce stada razbjeći će se.
32. A po vaskrsenju svome otići ću pred vama u Galileju.
33. A Petar odgovorivši reče mu: Ako se i svi sablazne o tebe, ja se neću nikad sablazniti.
34. Reče mu Isus: Zaista ti kažem: Noćas, prije nego pijetao zapjeva, tri puta ćeš me se odreći.
35. Reče mu Petar: Neću te se odreći makar morao i umrijeti s tobom! Tako rekoše i svi učenici.
36. Tada Isus dođe sa njima u mjesto koje se zove Getsimanija, i reče učenicima: Sjedite tu dok ja odem tamo da se pomolim Bogu.
37. I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva, poče se žalostiti i tugovati.
38. Tada im reče Isus: Žalosna je duša moja do smrti; ostanite ovdje i bdite sa mnom.
39. I otišavši malo, pade na lice svoje moleći se i govoreći: Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću, nego kako ti!
40. I došavši učenicima, nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Zar ne mogoste jedan čas probdjeti sa mnom?
41. Bdite i molite se da ne padnete u napast; jer je duh srčan, ali je tijelo slabo.
42. Opet i drugi put otide i pomoli se govoreći: Oče moj, ako ne može da me mimoiđe ova čaša da je ne pijem, neka bude volja tvoja.
43. I došavši nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale.
44. I ostavivši ih, otide opet te se treći put pomoli govoreći one iste riječi.
45. Tada dođe učenicima svojim i reče im: Još spavate i počivate! Evo se približio čas, i Sin Čovječiji predaje se u ruke grješnika.
46. Ustanite, hajdemo! Evo, približio se izdajnik moj.
47. I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od Dvanaestorice, dođe, i sa njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od prvosveštenika i starješina narodnih.
48. A izdajnik njegov dade im znak govoreći: Koga ja cjelivam, onaj je; držite njega.
49. I odmah pristupivši Isusu reče: Zdravo, Učitelju! I cjeliva ga.
50. A Isus mu reče: Prijatelju, na to li si došao? Tada pristupivši, staviše ruke na Isusa i uhvatiše ga.
51. I gle, jedan od onih, što bijahu sa Isusom, mašivši se rukom, izvadi nož svoj te udari slugu prvosveštenikova, i odreza mu uho.
52. Tada mu reče Isus: Vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož, od noža će poginuti,
53. Ili misliš da ne mogu umoliti sad Oca svoga da mi pošalje više od dvanaest legiona anđela?
54. Kako bi se, dakle, ispunila Pisma da ovako treba da bude?
55. U taj čas reče Isus ljudima: Kao na razbojnika izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio učeći u hramu, i ne uhvatiste me.
56. A ovo je sve bilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.
(Zač. 109).
57. A oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga prvosvešteniku Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše.
58. A Petar iđaše za njim izdaleka do dvorišta prvosveštenikova i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.
59. A prvosveštenici i starješine i sav Sinedrion tražahu lažna svjedočanstva protiv Isusa da bi ga ubili,
60. I ne nađoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne nađoše. Najposlije dođoše dva lažna svjedoka.
61. I rekoše: On je kazao: Ja mogu razvaliti hram Božiji i za tri dana sagraditi ga.
62. I ustavši prvosveštenik reče mu: Zar ništa ne odgovaraš što ovi protiv tebe svjedoče?
63. A Isus ćutaše. I prvosveštenik odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živim Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos, Sin Božiji?
64. Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: od sada ćete vidjeti Sina Čovječijega gdje sjedi s desne strane Sile i dolazi na oblacima nebeskim.
65. Tada prvosveštenik razdrije haljine svoje govoreći: Huli na Boga! Šta nam više trebaju svjedoci? Evo sada čuste hulu njegovu.
66. Šta mislite? A ovi odgovarajući rekoše: Zaslužio je smrt.
67. Tada mu popljuvaše lice i udarahu ga, a druti ga bijahu po obrazima
68. Govoreći: Proreci nam, Hriste, ko te udari?
69. A Petar sjeđaše napolju u dvorištu, i pristupi mu jedna sluškinja govoreći: I ti si bio sa Isusom Galilejcem.
70. A on se odreče pred svima govoreći: Ne znam šta govoriš.
71. I kad iziđe k vratima, ugleda ga druga i reče onima što bijahu ondje: I ovaj bješe sa Isusom Nazarećaninom.
72. I opet se odreče sa zakletvom: Ne znam toga čovjeka.
73. A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: Vaistinu i ti si od njih: jer te i govor tvoj izdaje.
74. Tada se poče preklinjati i kleti da ne zna toga čovjeka. I odmah zapjeva pijetao.
75. I opomenu se Petar riječi Isusove što mu je rekao: Dok pijetao ne zapjeva, tri puta ćeš me se odreći. I izišavši napolje, plakaše gorko.

Glava 27.
(Zač. 110).
1. A kad bi jutro, učiniše vijeće svi prvosvsštenici i starješine naroda protiv Isusa da ga pogube.
2. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu, namjesniku.


Jn. 13. 1-17
(Zač. 44).
1. A pred praznik Pashe, znajući Isus da je došao njegov čas da pređe iz ovoga svijeta Ocu, ljubivši svoje koji su u svijetu, ljubio ih je do kraja.
2. I kad bi večera, pošto đavo već bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskom da ga izda,
3. Znajući Isus da mu je Otac sve dao u ruke, i da od Boga iziđe, i Bogu ide,
4. Ustade od večere i skide gornje haljine, pa uze ubrus i opasa se njime.
5. Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim bješe opasan.
6. Onda dođe Simonu Petru, a ovaj mu reče: Gospode, zar ti moje noge da opereš?
7. Odgovori Isus i reče mu: Što ja činim, ti sad ne znaš, ali ćeš poslije razumjeti.
8. Reče mu Petar: Nikada ti nećeš oprati moje noge. Isus mu odgovori: Ako te ne operem, nemaš udjela sa mnom.
9. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge moje, nego i ruke i glavu.
10. Reče mu Isus: Okupani nema potrebe šta da pere osim nogu, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi.
11. Jer znađaše izdajnika svojega, zato reče: Niste svi čisti.
(Zač. 45).
12. A kad im opra noge, uze haljine svoje pa opet sjede za trpezu i reče im: Znate li šta sam vam učinio?
13. Vi me zovete Učiteljem i Gospodom, i pravo velite, jer jesam.
14. Kad vam, dakle, oprah noge, ja Gospod i Učitelj, i vi ste dužni jedni drugima prati noge.
15. Jer sam vam dao primjer da, kao što ja učinih vama, i vi činite.
16. Zaista, zaista vam kažem: Nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao.
17. Kad ovo znate, blaženi ste ako to tvorite.

 

RASUĐIVANJE

„Očekujem sebi hiljadu smrti," ovako je pisao sv. Atanasije Veliki svojoj pastvi u Misiru za vreme strašne arijanske jeresi. Ovako može reći o sebi svaki duhovan čovek, koji je duhom progledao i video mrežu, u kojoj se svaka duša ljudska nalazi u ovome svetu. Što god je jedan čovek duhovniji, to je ta mreža gušća. Tako je volja Božja: da se najduhovniji spasavaju najtešnjim putem. I sam Psalmopevac veli: mnogы skorbы pravedniku. No na kraju krajeva pobeda i slava pripada pravedniku. Samo se treba naoružati verom i strpljenjem. Ko veruje, taj i razume svoje stradanje. Ko se oklopi strpljenjem, taj će videti pobedu i slavu. Onome ko ljubi Gospoda i najtešnji put je dovoljno prostran, i najveće muke — lako igo, i najljuća smrt — radost svadbena.

SOZERCANJE

Da sozercavam Gospoda Isusa u Adu, n to:
1. kako On silazi u Ad sa silom velikom, od koje se Ad potresa;
2. kako ispred NJegovog lica beže zli dusi, dotadanji gospodari Ada;
3. kako se neopisano raduju NJegovom dolasku duše pravednih praotaca i proroka.
 

BESEDA

o velikoj želji Božjoj
Bog hoće da se svi ljudi spasu (I Tim. 2, 4).
Bog hoće da se svi ljudi spasu — zato Gospod Isus siđe u Ad, da spase i one koji živeše na zemlji pre NJegovog dolaska. Jer da On ne siđe u Ad, ogroman broj pravednih duša propao bi za navek. I još: da On ne siđe u Ad, glavni stan zlobe protiv Boga i čovečjeg roda ostao bi nerazoren. Ta dva razloga, dakle, pobudiše Hrista Žiznodavca da se dušom spusti u Ad — prvo: da razori gnezdo adskih sila, i drugo: da izvede iz Ada u Raj duše praotaca, proroka, pravednika i pravednica, koji ispuniše stari zakon Božji i time ugodiše Bogu. Pre nego što se satana dovoljno zaradova gledajući Hrista ponižena i na krstu umrtvljena, Hristos se pojavi, živ i svemoćan, usred Ada, glavnog stana satanina. Kakva neočekivana i užasna novost za satanu! Tri godine on je pleo zamke protiv Hrista na zemlji, a Hristos za tri dana evo razorava carstvo njegovo i odnosi prebogati plen u vidu roja pravedničkih duša.
Ti hoćeš da se svi ljudi spasu, o Gospode. Spasi i nas molimo Ti se. Jer nema spasenja ni spasitelja van Tebe. U Tebe se Jedinoga nadamo i Tebi se Jedinome klanjamo, Tebi i Ocu i Duhu Svetome, sada i vavek. Amin.