Crkvena opština u Cirihu eparhija Austrijsko-Švajcarska
Svetotrojični hram
Svetouspenski hram

Žitija Svetih iz Žičkog prologa

Petak, 13.11. (31.10. po Starom kal.)

Sv. apostoli: Stahije, Amplije, Urvan, Narkis, Apelije i Aristovul

Sv. apostoli: Stahije, Amplije, Urvan, Narkis, Apelije i Aristovul

Od Sedamdesetorice. Sv. Stahije bi pomoćnik sv. Andreju Prvozvanom. Sv. Andrej ga postavi za episkopa u Vizantiji. Sozda crkvu u Argiropolju, i upravljaše pastvom svojom verno i revnosno. Posle 16 godina episkopovanja upokoji se mirno u Gospodu. Amplije i Urvan takođe sarađivahu sv. Andreju, i od ovoga biše postavljeni za episkope, i to Amplije u Lidi, ili Diospolju Judejskom a Urvan u Makedoniji. Obojica mučenički skončaše za Hrista Gospoda. Narkis bi postavljen od apostola Filipa za episkopa u Atini. Apelije sveti bi episkop u Irakliji Trakijskoj. Aristovul, brat apostola Varnave, propovedao veru Hristovu u Britaniji, i tamo mirno skončao.

Sv. muč. Epimah

Rodom iz Misira, u Misiru se podvizavao, u Misiru i mučenički skončao zemni život. Podražavajući sv. Jovanu Krstitelju udalji se još kao mladić u pustinju. Zbog velike ljubavi njegove prema Bogu Duh Božji ga nastavi na svaku istinu, i bez drugog učitelja nauči ga, kako se treba podvizavati. No sazna Epimah, kako nevernici muče i ubijaju hrišćane u Aleksandriji Hrista radi. Pa sav raspaljen revnošću prema veri ode u grad i skruši idole. Kada ga neznabošci počeše za to mučiti, on uzviknu: „udrite me, pljujte me, stavite mi trnov venac na glavu, dajte mi trsku u ruke, napojte me žučem, na krst me raspnite i kopljem probodite, — to pretrpi Gospod moj, to i ja hoću da pretrpim." U gomili naroda, koja posmatraše mučenje Epimaha svetoga beše i neka žena sa jednim okom slepim. Ona plakaše gorko od žalosti gledajući bezdušno mučenje ugodnika Božjeg. I kada mučitelji strugahu telo sv. Mučenika Hristovog, prsnu krv od njega, i jedna kap krvi pade na slepo oko one žene. Najedanput žena progleda, i postade joj slepo oko zdravo kao i drugo. Tada žena uzviknu: „veliki je Bog, koga veruje ovaj stradalnik!" Po tom odsekoše glavu sv. Epimahu i duša mu se preseli u večitu radost, okolo 250. god.

Sv. muč. Nikola Hioski

Pobožan mladić i veliki revnitelj vere Hristove. Rođen u selu Kiriahu na ostrvu Hiosu, gde bi od Turaka mučen i posečen 1754. god., i gde predade Bogu dušu svoju pravednu.

Prep. Spiridon i Nikodim

Monasi i prosfornici u Pečerskom manastiru. Spiridon neknjižan no znao ceo Psaltir na izust, i činio čudesa i za života. Upokojio se 1148. god.

Evanđelja

SVETO JEVANĐELJE OD LUKE 8:26-39

26. I doploviše u zemlju Gadarinsku koja je prema Galileji.

27. A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima.

28. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me!

29. Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama.

30. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega.

31. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.

32. A ondje pasijaše po gori veliko krdo svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im.

33. A pošto iziđoše demoni iz čovjeka, uđoše u svinje; i jurnu krdo sa strmeni u jezero, i utopi se.

34. A kad vidješe svinjari šta se dogodilo, pobjegoše i javiše u gradu i po selima.

35. I iziđoše da vide šta se desilo, i dođoše Isusu, i nađoše čovjeka iz koga bijahu izišli demoni gdje sjedi odjeven i priseban kod nogu Isusovih; i uplašiše se.

36. A oni što bijahu vidjeli, obavijestiše ih kako se spase bjesomučni.

37. I moljaše ga sav narod iz okoline gadarinske da ode od njih; jer bijahu obuzeti strahom velikim. A on uđe u lađu i vrati se.

38. A čovjek iz koga iziđoše demoni moljaše ga da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći:

39. Vrati se domu svome, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovijedajući po svemu gradu šta mu učini Isus.

POSLANICA SVETOG APOSTOLA PAVLA EFESCIMA 2:4-10

4. A Bog, koji je bogat u milosti, zbog velike ljubavi svoje kojom nas zavolje,

5. I nas, koji bijasmo mrtvi zbog grijehova, oživi sa Hristom - blagodaću ste spaseni -

6. I s NJim zajedno vaskrse i zajedno posadi na nebesima u Hristu Isusu,

7. Da pokaže u vijekovima koji dolaze preveliko bogatstvo blagodati svoje dobrotom prema nama u Hristu Isusu.

8. Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božiji;

9. Ne od djela, da se ne bi ko hvalisao.

10. Jer smo njegova tvorevina, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog unaprijed pripremi da u njima hodimo.

RASUĐIVANJE

Ako ko ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan, reče Gospod (Mat. 10, 38). Sv. prep. muč. Timotej Esfigmenski (29. okt.) bio je najpre ženjen čovek i imao je dve kćeri. Docnije kada se kao monah beše rešio da postrada radi Hrista, i već prigotovljen za put na stradanje, umoli on igumana za blagoslov, da može svratiti u svoje selo Kisane, te da se vidi i oprosti i sa svojim kćerima. Iguman mu to ne dozvoli iz bojazni, da ga taj susret sa kćerima ne razneži i ne odvrati od mučeništva za veru. No selo Timotejevo ležalo je na putu za Propontidu, kuda se Timotej beše uputio. Kada bi u svome selu, on srete jednoga komšiju svoga, porazgovara sa njim i pozdravi preko njega kćeri svoje. Uzalud ga pozivaše komšija, da svrati i vidi se sa kćerima, i da se odmori. Timotej se oprosti i žurno izmače svojim putem. Čuše kćeri od komšije za oca svoga, pa pojuriše da ga vide. I sad se pokaza jedan redak i veličanstven prizor. Kćeri jure da stignu i zagrle oca svoga, a otac bega od svojih kćeri, da se ne bi ogrešio o zapovest igumana svoga. Kćeri brzo a on brže. Kćeri žure u zagrljaj roditelju svome, a Timotej bežeći od njih žuri u zagrljaj — smrti. Kćeri se umoriše i očajne vratiše, a otac izmače. Pred smrt svoju umoli Timotej duhovnika Germana, da svrati u njegovo selo i izvesti kćeri njegove o končini njegovoj mučeničkoj. German poruku izvrši. Turci poseku Timoteja, i telo mu bace u reku, a German uspe samo da uzme sa mučenika jednu odeću, s kojom dođe u Kisane, nađe kćeri Timotejeve, ispriča im junačku smrt oca njihova, i pokaza im odeću njegovu.

SOZERCANJE

Da sozercavam čudesno rukovodstvo apostola Duhom Svetim (Dela Ap. 16), i to:
1. kako Pavle sa Silom htede iz Mizije ići u Vitiniju;
2. kako im Duh to ne dade;
3. kako se Pavlu u ponoćnoj utvari javi čovek iz Makedonije i pozva ga da pođe u Makedoniju.

BESEDA

o uverenosti pravednika da ne će umreti
Neću umrijeti, nego ću živ biti, i
kazivati djela Gospodnja (Ps. 117, 17).
Ko može reći: neću umrijeti? Onaj ko se drži živoga Gospoda. Ko može pouzdano tvrditi: nego ću živ biti? Onaj ko vidi živoga Gospoda pred sobom. Enoh i Ilija ne umreše, nego biše uzeti u život besmrtni. Gospod ih uze po milosti Svojoj a za dokaz ljudima života besmrtnoga. Hristos Gospod umre i vaskrse po sili Svojoj a za dokaz ljudima vaskrsenja iz mrtvih. Apostoli i svetitelji pomreše, no mnogi od njih javiše se iz onoga sveta po čovekoljublju svome a za dokaz ljudima života večnoga. Tako i oni koji biše uzeti i oni koji umreše žive sa vaskrslim Gospodom Hristom u carstvu besmrtnome. Ne ću umrijeti, nego ću živ biti — govorio je car David s velikom pouzdanošću, mada je živeo na zemlji pre vaskrsenja Gospodnjega i objave opštega vaskrsenja pravednika. Još s većom pouzdanošću treba svaki od nas hrišćana da govori tako: neću umrijeti, nego ću živ biti, jer vaskrsli Gospod temelj je vere naše, i jer oči naše videše i uši naše čuše više, mnogo više, negoli oči i uši cara Davida. Posle Krsta Hristovoga đavo je postao kao dim; a posle vaskrsenja NJegovog smrt je postala kao magla, kroz koju se izlazi na sunčano polje besmrtnosti. Blago onom, braćo ko se udostoji živ biti i kazivati djela Gospodnja!
Gospode živi, oživi nas i spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.