Crkvena opština u Cirihu eparhija Austrijsko-Švajcarska
Svetotrojični hram
Svetouspenski hram

Žitija Svetih iz Žičkog prologa

Ponedeljak, 13.11. (06.11. po Starom kal.)

Sv. apostoli: Stahije, Amplije, Urvan, Narkis, Apelije i Aristovul

Sv. apostoli: Stahije, Amplije, Urvan, Narkis, Apelije i Aristovul

Od Sedamdesetorice. Sv. Stahije bi pomoćnik sv. Andreju Prvozvanom. Sv. Andrej ga postavi za episkopa u Vizantiji. Sozda crkvu u Argiropolju, i upravljaše pastvom svojom verno i revnosno. Posle 16 godina episkopovanja upokoji se mirno u Gospodu. Amplije i Urvan takođe sarađivahu sv. Andreju, i od ovoga biše postavljeni za episkope, i to Amplije u Lidi, ili Diospolju Judejskom a Urvan u Makedoniji. Obojica mučenički skončaše za Hrista Gospoda. Narkis bi postavljen od apostola Filipa za episkopa u Atini. Apelije sveti bi episkop u Irakliji Trakijskoj. Aristovul, brat apostola Varnave, propovedao veru Hristovu u Britaniji, i tamo mirno skončao.

Sv. muč. Epimah

Rodom iz Misira, u Misiru se podvizavao, u Misiru i mučenički skončao zemni život. Podražavajući sv. Jovanu Krstitelju udalji se još kao mladić u pustinju. Zbog velike ljubavi njegove prema Bogu Duh Božji ga nastavi na svaku istinu, i bez drugog učitelja nauči ga, kako se treba podvizavati. No sazna Epimah, kako nevernici muče i ubijaju hrišćane u Aleksandriji Hrista radi. Pa sav raspaljen revnošću prema veri ode u grad i skruši idole. Kada ga neznabošci počeše za to mučiti, on uzviknu: „udrite me, pljujte me, stavite mi trnov venac na glavu, dajte mi trsku u ruke, napojte me žučem, na krst me raspnite i kopljem probodite, — to pretrpi Gospod moj, to i ja hoću da pretrpim." U gomili naroda, koja posmatraše mučenje Epimaha svetoga beše i neka žena sa jednim okom slepim. Ona plakaše gorko od žalosti gledajući bezdušno mučenje ugodnika Božjeg. I kada mučitelji strugahu telo sv. Mučenika Hristovog, prsnu krv od njega, i jedna kap krvi pade na slepo oko one žene. Najedanput žena progleda, i postade joj slepo oko zdravo kao i drugo. Tada žena uzviknu: „veliki je Bog, koga veruje ovaj stradalnik!" Po tom odsekoše glavu sv. Epimahu i duša mu se preseli u večitu radost, okolo 250. god.

Sv. muč. Nikola Hioski

Pobožan mladić i veliki revnitelj vere Hristove. Rođen u selu Kiriahu na ostrvu Hiosu, gde bi od Turaka mučen i posečen 1754. god., i gde predade Bogu dušu svoju pravednu.

Prep. Spiridon i Nikodim

Monasi i prosfornici u Pečerskom manastiru. Spiridon neknjižan no znao ceo Psaltir na izust, i činio čudesa i za života. Upokojio se 1148. god.

Evanđelja

POSLANICA SVETOG APOSTOLA PAVLA EFESCIMA 2:4-10

4. A Bog, koji je bogat u milosti, zbog velike ljubavi svoje kojom nas zavolje,

5. I nas, koji bijasmo mrtvi zbog grijehova, oživi sa Hristom - blagodaću ste spaseni -

6. I s NJim zajedno vaskrse i zajedno posadi na nebesima u Hristu Isusu,

7. Da pokaže u vijekovima koji dolaze preveliko bogatstvo blagodati svoje dobrotom prema nama u Hristu Isusu.

8. Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru; i to nije od vas, dar je Božiji;

9. Ne od djela, da se ne bi ko hvalisao.

10. Jer smo njegova tvorevina, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog unaprijed pripremi da u njima hodimo.

SVETO JEVANĐELJE OD LUKE 8:26-39

26. I doploviše u zemlju Gadarinsku koja je prema Galileji.

27. A kad on iziđe na zemlju, srete ga neki čovjek iz grada u kome bijahu demoni dugo vremena, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima.

28. A kad vidje Isusa, uzviknuvši pade pred njim i iz svega glasa reče: Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Boga Višnjega? Molim te, ne muči me!

29. Jer on zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše mnogo godina, i vezivahu ga verigama i lancima čuvajući ga, i kidaše veze, i tjeraše ga demon po pustinjama.

30. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legion; jer mnogi demoni bijahu ušli u njega.

31. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.

32. A ondje pasijaše po gori veliko krdo svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im.

33. A pošto iziđoše demoni iz čovjeka, uđoše u svinje; i jurnu krdo sa strmeni u jezero, i utopi se.

34. A kad vidješe svinjari šta se dogodilo, pobjegoše i javiše u gradu i po selima.

35. I iziđoše da vide šta se desilo, i dođoše Isusu, i nađoše čovjeka iz koga bijahu izišli demoni gdje sjedi odjeven i priseban kod nogu Isusovih; i uplašiše se.

36. A oni što bijahu vidjeli, obavijestiše ih kako se spase bjesomučni.

37. I moljaše ga sav narod iz okoline gadarinske da ode od njih; jer bijahu obuzeti strahom velikim. A on uđe u lađu i vrati se.

38. A čovjek iz koga iziđoše demoni moljaše ga da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći:

39. Vrati se domu svome, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovijedajući po svemu gradu šta mu učini Isus.

Pesma iz Prologa

U Božijeg sveca Epimaha
U srcu mu ne imaše straha
Nit od ljudi niti od đavola
A još manje od mrtvih idola.
Epimah se muci radovaše,
Svog sudiju podsmehom šibaše.
Umom gore, telom na mukama,
Epimah se okiti ranama.
Kao Hristos htede postradati,
K'o mučenik pred Gospoda stati,
Što želio Bog mu dodelio.
Još ga čudnom silom obdario:
Da bolesti nad ljudima celi,
Blagodaću ljude da veseli.
Vitez Hristov sa krsnim znamenjem,
Dragi kamen međ' dragim kamenjem,
Kao zvezda Epimah se sjaji —
Takve duše samo Hristos gaji.
Epimaše, divni mučeniče,
Prave vere slavni zatočniče,
Molitvama od zla nas odbrani,
Crkvu Božju do kraja sohrani.

RASUĐIVANJE

Ako ko ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan, reče Gospod (Mat. 10, 38). Sv. prep. muč. Timotej Esfigmenski (29. okt.) bio je najpre ženjen čovek i imao je dve kćeri. Docnije kada se kao monah beše rešio da postrada radi Hrista, i već prigotovljen za put na stradanje, umoli on igumana za blagoslov, da može svratiti u svoje selo Kisane, te da se vidi i oprosti i sa svojim kćerima. Iguman mu to ne dozvoli iz bojazni, da ga taj susret sa kćerima ne razneži i ne odvrati od mučeništva za veru. No selo Timotejevo ležalo je na putu za Propontidu, kuda se Timotej beše uputio. Kada bi u svome selu, on srete jednoga komšiju svoga, porazgovara sa njim i pozdravi preko njega kćeri svoje. Uzalud ga pozivaše komšija, da svrati i vidi se sa kćerima, i da se odmori. Timotej se oprosti i žurno izmače svojim putem. Čuše kćeri od komšije za oca svoga, pa pojuriše da ga vide. I sad se pokaza jedan redak i veličanstven prizor. Kćeri jure da stignu i zagrle oca svoga, a otac bega od svojih kćeri, da se ne bi ogrešio o zapovest igumana svoga. Kćeri brzo a on brže. Kćeri žure u zagrljaj roditelju svome, a Timotej bežeći od njih žuri u zagrljaj — smrti. Kćeri se umoriše i očajne vratiše, a otac izmače. Pred smrt svoju umoli Timotej duhovnika Germana, da svrati u njegovo selo i izvesti kćeri njegove o končini njegovoj mučeničkoj. German poruku izvrši. Turci poseku Timoteja, i telo mu bace u reku, a German uspe samo da uzme sa mučenika jednu odeću, s kojom dođe u Kisane, nađe kćeri Timotejeve, ispriča im junačku smrt oca njihova, i pokaza im odeću njegovu.

SOZERCANJE

Da sozercavam čudesno rukovodstvo apostola Duhom Svetim (Dela Ap. 16), i to:
1. kako Pavle sa Silom htede iz Mizije ići u Vitiniju;
2. kako im Duh to ne dade;
3. kako se Pavlu u ponoćnoj utvari javi čovek iz Makedonije i pozva ga da pođe u Makedoniju.

BESEDA

o uverenosti pravednika da ne će umreti
Neću umrijeti, nego ću živ biti, i
kazivati djela Gospodnja (Ps. 117, 17).
Ko može reći: neću umrijeti? Onaj ko se drži živoga Gospoda. Ko može pouzdano tvrditi: nego ću živ biti? Onaj ko vidi živoga Gospoda pred sobom. Enoh i Ilija ne umreše, nego biše uzeti u život besmrtni. Gospod ih uze po milosti Svojoj a za dokaz ljudima života besmrtnoga. Hristos Gospod umre i vaskrse po sili Svojoj a za dokaz ljudima vaskrsenja iz mrtvih. Apostoli i svetitelji pomreše, no mnogi od njih javiše se iz onoga sveta po čovekoljublju svome a za dokaz ljudima života večnoga. Tako i oni koji biše uzeti i oni koji umreše žive sa vaskrslim Gospodom Hristom u carstvu besmrtnome. Ne ću umrijeti, nego ću živ biti — govorio je car David s velikom pouzdanošću, mada je živeo na zemlji pre vaskrsenja Gospodnjega i objave opštega vaskrsenja pravednika. Još s većom pouzdanošću treba svaki od nas hrišćana da govori tako: neću umrijeti, nego ću živ biti, jer vaskrsli Gospod temelj je vere naše, i jer oči naše videše i uši naše čuše više, mnogo više, negoli oči i uši cara Davida. Posle Krsta Hristovoga đavo je postao kao dim; a posle vaskrsenja NJegovog smrt je postala kao magla, kroz koju se izlazi na sunčano polje besmrtnosti. Blago onom, braćo ko se udostoji živ biti i kazivati djela Gospodnja!
Gospode živi, oživi nas i spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.